Sirius 068 by Unknown

Author:Unknown
Format: epub

Ilja Varšavskij: Siže romana

Sjužet dlja romana

Prevela Jadranka Vrbnjak

Bio sam zaista sretan. Tko je preživio tešku bolest i nakon dugog liječenja osjetio da je ponovo zdrav, razumjet će me. Svemu sam se radovao: i zato što nisam ostao invalid i što su mi na poslu dali dugi odmor, pa sam mogao završiti dizertaciju koju sam počeo pisati još prije bolesti. Veselio sam se što idem u sanatorij i ne moram razbijati glavu svim onim svakodnevnim sitnicama. Veselio sam se čak i kupeu za dvoje u kome mi je suputnik bio simpatičan mladić a ne neka kapriciozna baba. Osim toga, ispratila me divna žena koju sam iskreno ljubio. Bio sam ponosan dok me držala ispod ruke i gledala samo mene, ne obzirući se na zadivljene poglede putnika.

— Daleko putujete? — obratila se mom suputniku.

— Do Kislovodska.

— Divno! Znači do kraja puta! — Podarila ga je svojim najljepšim osmijehom kojem nije mogao odoljeti nijedan muškarac. — Nešto bih vas zamolila. Pripazite na moga... muža. — Prvi put otkad postoji naša veza upotrijebila je tu riječ, i bio sam očaran kako je ona iz njezinih usta zvučala prirodno. — Nije se još potpuno oporavio od bolesti — dodala je.

— Bez brige! — smiješio se moj suputnik. — Ja gotovo da sam liječnik.

— Što znači gotovo?

— Znači: ni Hipokrat ni Avicena.

— Student?

— Molim...? Vječni student s diplomom liječnika. Izišao je u hodnik i pažljivo zatvorio vrata kako nam ne bi smetao.

— Vjerojatno nekakav apsolvent — šapnula je ona.

Obožavam putovati danju. Volim polako hvatati ritam kretanja, promatrati putnike, bez žurbe odlagati stvari, razgledati kupe.

Sve je bilo divno i onako kako volim, bio sam neobično sretan, ponavljam, ali me ipak mučio neki čudni nemir. Osjećao sam to ali se nisam mogao savladati. Trčkarao sam iz kupea u hodnik i natrag, premještao stvari, počeo čitati i opet jurio u hodnik.

Ne znam zašto ali na putu su mnogi ljudi spremni otkriti svoje najčuvanije tajne prvome na koga naiđu. Možda je to zato što svaki čovjek osjeća potrebu da se nekome povjeri a suputnik kojega prvi i posljednji put u životu vidiš idealan je sugovornik. Možda se taj atavistički osjećaj sačuvao još iz vremena kada je putovati bilo opasno tako da je svaki suputnik bio po potrebi i suborac, tko zna?

Došlo je vrijeme ručka i moj suputnik predloži da odemo u vagon-restoran.

I eto, tu za vrijeme ručka počeo sam nezaustavljivo pričati. Već smo davno ručali, konobar je demonstrativno promijenio stolnjak, a ja sam govorio, govorio.

Moj je kompanjon bio idealan slušač. Cijela njegova figura, zelene oči, izblijedjele trepavice, pa čak i njegove ruke, začuđujući izražajne ruke s tankim dugim prstima, običavale su krajnju koncentraciju i napetu pažnju. Nije postavljao nikakva pitanja, jednostavno je sjedio i slušao pažljivo.

Općenito govoreći, ispripovijedao sam mu sva svoja razmišljanja koja su bila plod dugih besanih noći. O tome da sam u trideset i petoj godini osjetio gađenje prema svojoj profesiji i želju da se bavim jedino pisanjem. Pričao sam o pokušajima i neuspjesima u pisanju, o novim idejama i o tome da u sanatoriju moram o svemu tome odlučiti.

Download

Copyright Disclaimer:
This site does not store any files on its server. We only index and link to content provided by other sites. Please contact the content providers to delete copyright contents if any and email us, we'll remove relevant links or contents immediately.